Rođenje djeteta
Za vrijeme dolaska na svijet djeteta, djevojke bi pripremale povoje, robu te čistile koljevku dok bi muškarci sav rad djevojaka pratili sa strane te se nadali da će dijete biti muško na ponos svoga oca.
Kad bi se dijete rodilo, otac dijeteta bi s bocom rakije i vina obilazio i častio selo. Pred večer bi se skupila rodbina i susjedi ta bi se nastavilo s čašćenjem.
Dva do tri dana nakon poroda majka novorođenčada bila bi oslobođena svih uobičajenih poslova te bi je posebno pazili. Trećeg ili četvrtog dana, nakon poroda, majka novorođenčada, ustala bi iz kreveta i vratila bi se svojim uobičajenim poslovima. Prvu ili drugu nedjelju nakon rođenja djeteta strine, tetke, kume i majka novopostale majke donosile bi raznovrsne darove, a kruh ispod peke bio je obavezan dar svake žene. Darovala su se također i jaja, suho meso, kokoši, orasi i uštipci.
Krštenje djeteta obavljalo se obično 40 dana nakon rođenja. Novorođena djeca, dobivala bi imena svojih predaka po ocu, a pri tome se vodilo računa da ime bude hrvatsko i katoličko.
Zaruke
Mladi ljudi na selu nastojali su se što prije oženiti, dečki u dobi od 18 do 25 godina, a djevojke već poslije 16. Djevojku najčešće biraju roditelji pri čemu se ne gleda na ljepotu već na marljivost, zdravlje i bogatstvo.
Svadbe su najčešće bile u jesen jer su tada kuhinja i podrumi bili najobilnije popunjeni. Prosidbu obavlja obično otac ili bliski rođak kao prosac. U prosidbu se obično ide navečer. Prosac i njegovi prijatelji često prikrivaju svrhu svoga dolaska i tek nakon dugih naizmjeničnih govora otkriju svrhu svoga dolaska. Mladić daruje djevojci jabuku, kao obečanje da će se njome oženiti, a djevojka njemu rubac. Dogovor o svadbenim darovima i uzvanicima svijedi pri prosidbi ili kasnije na posebnoj gozbi.
Pranje robe
Pranje robe bio je vrlo težak, ali važan posao. Ujesen bi se sakupljali otpadci od kolinja te kuhao domaći sapun. Sapun se rezao na velike komade i sušio. Oprana roba prostrla bi se na plot ili živicu te sušila. Zatim bi bila glađena gladiljkom. To se obavljalo pomoću debele daske s ručkom ili manjeg korita u koj se stavljao veliki kamen, a nekad i mala djeca pa se tako peglala roba. Žene su voljele da njihova roba bude oprana ili po jakom suncu ili po jakoj zimi jer tada bi roba bila bijelila.
Jesenski običaji
Jesenski su običaji obično bili vezani uz berbu grožđa koja je počinje oko Miholja te završava sa svečanosti Martinja. Na blagdan ,,Svih svetih” bila je prva prilika za ”gledanje” dečkiju ili djevojaka na groblju. Na groblje se odlazilo dotjerano. Svi koji su se na spomenuti blagdan ”zagledali” imali su Katelanske svate (svadbu na sv. Katu). Drugo veliko zagledavanje bilo je za Božić kada bi se djevojkama poklanjale jabuke. Ti svatovi su obično bili za Fašnik.
Božićni običaji
Običaji vezani za Božić bili su slični u većini krajeva. Počinjali su već za ljetnih mjeseci. Tijekom žetve odredio se vijenac žita koj će stajati na blagdanskom stolu. Oko blagdana sv. Barbare počelo je takozvano šopanje(intenzivno hranjenje) peradi da bi se perad udebljala do blagdana sv. Tome kada se klanje odvijalo. Zatim, na blagdan sv. Lucije sijala se pšenica u posudice koja se stavljala ispod božićnog drvca. Na polnoćku se odlazilo u najboljoj odjeći, a na blagdanskom stolu nudilo se najbolje vino, rakija te tradicionalna jela. Drugog dana Božića išlo se na čestitanje.
Fašnički običaji i pepelnica
I ovaj je običaj bio sličan u većini krajeva. Maškare bi hodale po selu i dobivale nagrade, a fašnik se palio kako bi se otjeralo svako zlo.
Za Pepelnicu su žene išle po selima obučene u bijelo i sijale pepeo te dobivale darove za to. Osim njih, tu su bili i muškarci koji su zaorali brazdu u dvorištu i su posipali pepelom.